Punokrvni arapski konjiArapski konji oduvijek su bili cijenjeni zbog svoje ljepote i plemenitog držanja, a teški životni uvijeti u pustinji su dozvoljavali samo najotpornijima da prežive. Iako o nastanku arapskog konja postoje brojne legende, najznačajniju ulogu u njegovom stvaranju imali su beduini. Kobile su bile najvaća dragocijenost beduina, a njihove uzgojne metode, način držanja i obuke formirale su neustrašivog i plemenitog arapskog konja, prijatelja za cijeli život.
Shagya arap je relativno rijetka pasmina čiji je uzgoj započeo osnivanjem mađarske ergele Babolna 1789 godine te se razvio na vojnim ergelama Austro-Ugarske monarhije. Uzgojni cilj ove pasmine bio je stvoriti konja za vojne potrebe, križajući punokrvne arapske pastuhe sa kobilama tadašnjih vojnih ergela koje su već imale veliki udio arapske krvi iz vremena turske okupacije. Nekada omiljeni konj visoko rangiranih oficira Austro-Ugarske vojske danas ima sasvim drugu ulogu, prvenstveno u sportu i rekreaciji, a njihova svestranost i provjerena radna sposobnost garancija su uspjeha i zadovoljstva.
Tradicionalni arapski konj uzgojen je na bosanskoj ergeli Borike koja je osnovana davne 1895. godine. Ergelu je osnovala Austro-Ugarska monarhija s ciljem oplemenjivanja bosansko-brdskog konja, a početno matično stado postupno je nabavljeno iz ergela Babolna, Radautz, Slawuta i uvozom iz Sirije. Teški životni uvjeti i oštra selekcija od samog početka imali su veliki utjecaj na kvalitetu matičnog stada ergele.
Osnivanjem ergele Višnjica 70-ih godina prošlog stoljeća, započeo je uzgoj tradicionalnog arapa i u Republici Hrvatskoj, a zahvaljujući svojoj ljepoti i radnoj sposobnosti
danas uživa kultni status među uzgajivačima arapskog konja.
Ovi dobroćudni gorostasi nalaze se na našoj ergeli kao uspomena na neka minula vremena kada je konj imao značajnu ulogu u obavljanju poljoprivrednih radova. Čađavica je oduvijek bila poznata po dobrim konjima, a veliki utjecaj na uzgoj konja u Čađavici ostavile su ergele grofova Mailath (Donji Miholjac) i Prandau (Valpovo). Naše kobile potječu iz Čađavice, a pastuha Toponar Holdfeny koji se svojom konstitucijom dobro uklopio, uvezli smo iz susjedne Mađarske. Iako danas više ne obavljaju teške poljoprivredne radove kao nekad, konji nisu izgubili svoj značaj. Njihova uloga u suvremenom svijetu nešto je izmijenjena, a uzgoj hladnokrvnih pasmina pitanje je tradicije i očuvanja genetske raznolikosti.